Најраширенији симбол хришћанства данас у употреби је крст Мада постоје велике разлике у мишљењима и тумачењима међу хришћанима, добар дио хришћана има заједничке темеље који су потребни за њихову вјеру.
Изван граница Римског царства хришћанство се проширило на Јерменију, Етиопију, Персију и Индију и међу Келтима. За вријеме Велике сеобе народа, разни германи су прихватили хришћанство (Аријанство — међу Готима и Вандалима), али касније је хришћанство надвладало, почевши са Францима.
Хришћани су од самог почетка били организовани у јединствене хришћанске заједнице епархије - цркве.
Tertulijan odbija svaku vezu vere sa znanjem, odnosno religije sa filozofijom. Poznat je po svojim izjavama: „svaki priprosti hrišćanin bliži je bogu od Platona“ i "credo quia absurdum" (verujem jer je besmisleno).
С једне стране је остала Православна црква (која поштује и чува каноне и одлуке седам васељенских сабора), која одбацује и не признаје универзални ауторитет, непогрешивост и примат папе, и која је данас организована углавном на националном нивоу. На другој страни, настала је Римокатоличка црква, над којом папа има потпуну јурисдикцију.
Možda je ponajbolji dokaz tomu primjer i iskustvo Židovke i filozofkinje Edith here Stein (sv. Terezija Benedikta od Križa, †1942.), koja je osobito bila dirnuta i zahvaćena autobiografijom sv. Terezije Avilske koja joj je slučajno došla pod ruku. Nakon što ju je – kao strastvena tražiteljica istine – pročitala za jednu noć, ustvrdila je: »Ovo je istina!« Ozbiljno će se dati na traženje Boga, što će ubrzo dovesti do krštenja u Katoličkoj Crkvi, a kasnije i ulaska u Karmel.
U patrističkom razdoblju usvojeni su neki elementi stoičkoga (stožerne krjeposti) i neoplatonističkog morala (monaški asketizam), a u skolastičko doba neki etički stavovi iz aristotelizma. Katolička moralka temeljno evanđeosko načelo (ljubav prema Bogu i bližnjemu) dopunjuje naravnim moralnim zakonom i preciznim propisom.
Помоћ се не огледа само у материјалним стварима. Некада је добар савет иискрена сугестија вреднији од било чега.
Poštovani korisniče, naš sajt koristi cookies (kolačiće) u cilju poboljšanja korisničkog iskustva. Ukoliko nastavite da pregledate i koristite našu Internet prodavnicu, slažete se sa upotrebom kolačića. Detaljnije Nužni
Најновија истраживања потврђују да је Исус постојао (дјела нехришћанских књижевника из првог вијека Нове ере — Јосифа Флавија и Тацита).
Година Исусовог рођења представља годину почетка Нове ере и новог начина рачунања времена. Исус Христос, Божији син, шири своје учење о спасењу од смрти међу људима, да би се коначно мученичком смрћу жртвовао за људски род и устао из мртвих те у ускрснуо и вазнео се на небеса.
Veliki broj hrišćana vjeruje da će, prilikom ponovnog dolaska Isusa na Zemlju (u poslednja vremena), svi koji su umrli da ustanu tjelesno iz mrtvih za poslednji sud (Strašni sud).
Gnostici su, pored vjere, naglašavali i važnost saznavanja o duhovnim stvarima, te smatraju da su ljudi božanske duše zarobljene u materijalnom svijetu. Materija je stvorena od strane nesavršenog ili zlog bića, Demijurga, koji se često poistovjećuje s Bogom Starog zavjeta, nasuprot Bogu Novog zavjeta. Gnostici zlo poistovjećuju s materijalnim, a dobro s duhovnim svijetom. Oni smatraju da se čovjek mora okrenuti sebi i posvetiti mudrosti (Sofiji) da bi spoznao svijet i oslobodio se njegovih okova. Istraživanje psihe je za gnostike prvenstveno bilo religijsko traganje. „Napustite traganje za Bogom, za kosmosom i sličnim. Umjesto toga, počnite od sebe. Zapitajte se ko i vama prisvaja sve kad kaže moj duh, moje srce, moj lavatory.
A tomu zajedništvu obilježje je pasivnost, što znači da duhovna preobrazba, koja se događa u mističnim iskustvima, nije rezultat bavljenja otajstvima, nego je plod spasonosnoga djelovanja otajstava i prisutnosti samoga Presvetoga Trojstva. Drugim riječima, Bog je taj koji izvodi preobrazbu srca i života.